Neophodna dokumenta koja trebate pribaviti ako su oba buduća supružnika državljani Republike Srbije:
•Izvod iz matične knjige rodjenih za buduće supružnike
• Uverenje o državljanstvu za buduće supružnike
• Važeće lične karte budućih supružnika
• Po potrebi, i druga dokumenta
• Dokaz o uplaćenoj taksi
Neophodna dokumenta koja trebate pribaviti ako je jedan od supružnika strani državljanin:
Za državljanina Republike Srbije:
• Izvod iz matične knjige rodjenih
• Uverenje o državljanstvu
• Važeća lična karta
• Po potrebi, i druga dokumenta
• Dokaz o uplaćenoj taksi
Za stranog državljanina:
• Izvod iz matične knjige rodjenih na medjunarodnom obrascu ili propisno legalizovan i preveden od strane ovlašcenog sudskog tumača
• Uverenje o slobodnom bračnom stanju legalizovano i prevedeno od strane ovlašcenog sudskog tumača
• Važeći pasoš stranog državljanina
• Po potrebi, i druga dokumenta
Obavezno:
Dokumenta se predaju u originalu i ne mogu biti starija od 6 meseci.
Prilikom sačinjavanja zapisnika potrebno je lično prisustvo supružnika.
Napomena:
Ukoliko je jedan od budućih supružnika strani državljanin koji ne govori srpski jezik, obavezno je prisustvo ovlašcenog sudskog tumača na dan zakazivanja venčanja i na sam dan venčanja.
O SVADBENIM OBIČAJIMA
Dan predvidjen za venčanje, odnosno svadbu, čak i danas u 21.veku, prepun je paganskih običaja. Mnogo je simbolike, mnogo zaštite od navodne potencijalne crne magije…
Primeri loših/paganskih običaja
-Mlada ne sme da se okreće, dok u porti Pravoslavne crkve čeka svog budućeg muža, jer ako se okrene taj brak će biti neuspešan.
-Mlada treba da nosi nekoliko čena belog luka tokom cele svadbe sa sobom za dug i uspešan brak.
-Oboje supružnika treba da tokom sopstvene svadbe nose crven konac oko pojasa ispod odeće, kao znak plodnosti, odn. kao zaštitu od crne magije i uroka.
-Kada mlada ulazi u svoju buduću kuću (obično je to kuća njenog budućeg muža) treba da baci preko svojih ledja sito sa malo žita na krov kuće. Ako se žito sasvim prospe, to simboliše bogate prinose, ako sito ostane na krovu smatra se da će brak biti uspešan, a ako padne na tlo postoji šansa da brak bude razveden.
Ovakvih i sličnih primera je zaista mnogo.
Primeri dobrih/hrišćanskih običaja
Od mesta, do mesta u Srbiji, običaji se razlikuju kao i njihovo značenje. Gotovo da ne postoje dve, običajno gledano, iste svadbe čak ni u susednim selima. Iz tog mnoštva običaja trebamo izvršiti selekciju i dobre običaje sačuvati (to su oni koji imaju uporište u biblijskom tekstu), a loše (paganske, tj. običaje koji imaju dozu vradžbine, ili odbrane od vradžbina) odbaciti.
Trebamo podržavati:
-čin prosidbe,
-čin veridbe,
-prvi svadbeni ples,
-pravilo da stari svat treba biti najstariji mladoženjin ujak i sl.
Tradicija u interpretaciji Srpske Pravoslavne Crkve
Srpska Pravoslavna Crkva uopšte ne krije da u njenoj interpretaciji hrišćanstva ima dosta tradicionalnog. Ali teško ćete od bilo kog pravoslavnog sveštenika, ili drugog velikodostojnika, izmamiti priznanje da je to tzv. tradicionalno, u stvari pagansko.
Za neupućene, paganizam ima negativne konotacije i predstavlja izraz verske netolerancije, te se u svakodnevnom govoru izraz “pogani”( nastao od “paganski”) počeo koristiti kao sinonim za „pokvarenost“ i „nečistoću“.
I Pravoslavna i Katolička crkva su se opredelile, tokom svog bez malo hiljadugodišnjeg postojanja, da paganske običaje blago izmene i prilagode sopstvenim potrebama i na taj način ih unesu u hrišćanstvo. Cilj je svakako bio, privući što veći broj vernika.
Srpstvo i običaji
Naravno, tu se odmah nameće pitanje: Koliko sam ja Srbin, ili Srpkinja, ako na sopstvenoj svadbi ne poštujem tradiciju i običaje?“, ili: „Šta će moji rodjaci i prijatelji misliti o meni, ako ne ispoštujem ovaj ili onaj običaj?“
Mogi najpre imaju stav da su loši običaji nešto što se dešava drugima, zatim počnu prihvatati one običaje koji idu njima u korist (npr. pominjani crven konac ili beli luk) i na kraju počnu, pogotovo na sopstvenoj svadbi, poštovati sve običaje i predloge koje nam uputi porodica, rodjaci ili prijatelji. Od početnog stava „…ma šta će to meni…“, dolazimo brzo i lako do potpunog prihvatanja.
Ako su Vaši pretci delom bili pagani, to ne znači da morate i Vi. Paganizam kod Srba opstaje upravo zbog toga što pojedinac najčešće nema hrabrosti da se suoči sa lošim običajima koji imaju nehrišćansku simboliku.
Smisao hrišćanstva je da se ugledamo na put, istinu i život Isusa Hrista. Dakle, dobrim delima u toku života, naročito kada nam je najteže, da zaslužimo život večni, uz obavezno prethodno iskreno pokajanje, jer bezgrešan je samo Bog Otac, njegov Sin i Sveti Duh.
Srbi i hrišćanstvo
Gotovo svi srpski nacionalni istoričari se slažu u oceni da su Srbi primili hrišćanstvo. O periodu kada se to dogodilo ima puno diskusija, ali se takođe svi istoričari slažu da je pre hrišćanstva kod Srba prethodio paganizam.
Ako želimo biti pravi hrišćani, trebamo eliminisati paganizam.
Gradjansko venčanje je ceremonija prilikom koje dvoje ljudi stupa u brak. Možete se venčati na raznim lokacijama uz prisustvo matičara, u opštni ili u crkvi. U zadnje vreme mladenci praktikuju da se venčavaju u restoranu.
Venčanje koje se ne obavlja u crkvi zove se gradjansko venčanje i ono se obavlja uz prisustvo kuma i starog svata, dva svedoka koja moraju biti prisutna. Mlada i mladoženja se obavezuju da će poštovati brak, bračne principe, odnosno uzajamno poštovati jedno drugo.
Kada potpišu venčani list, dobijaju potvrdu da su venčani. Prilikom venčanja mogu da uzmu ili zadrže prezime supužnika.
Brak je jedna od svetih tajni u hrišćanskoj interpretaciji. Dakle, to je izvorno crkvena, a ne svetovna stvar. Nekada se brak zaključivao samo u crkvi, a danas smo svedoci da pored crkvenog postoji i gradjansko venčanje.
Poreklo pojma gradjansko venčanje
Počev od francuske buržoaske revolucije možemo govoriti o pojmu „gradjanin“ (franc. burzoa, srp. gradjanin). Odatle i pojam gradjansko venčanje. Vodje francuske revolucije u 18. veku su zauzele stav, koji su do danas gotovo sve vodeće države sveta prihvatile, da su državljani jedne države, prvo gradjani, a tek onda pripadnici odredjenog naroda, ili verske denominacije/konfesije.
Kako se vremenom država nametala ?
Vremenom država je počela insistirati da vodi evidenciju o sklopljenim brakovima, zatim je u prvi plan istakla imovinska pitanja i pitanje prezimena deteta i vodjenje evidencije u vezi sa tim. Kada se dogodila francuska buržoaska revolucija, najpre u Francuskoj, a zatim se ideja proširila gotovo po čitavom svetu. Došlo je do totalnog razdvajanja funkcija države i hrišćanske crkve u mnogim oblastima, pa tako i kada je brak u pitanju.
Otpor gradjanskoj koncepciji
Oduvek je bilo otpora ovoj teoriji, koncepciji, on je i danas očigledan. Često ćete primetiti, kada se u Srbiji sklapa brak izmedju dvoje ljudi koji žive na selu, da oni na sam dan svadbe prirede samo crkveno venčanje. Najčešće se nakon izvesnog vremena samo registruju, uz prisustvo dva svedoka, kako to zakon nalaže. Motivacija obično budu imovinska pitanja, ili praktično pitanje u vezi sa odredjivanjem prezimena deteta (u slučaju registrovanog braka procedura je kraća). Tada obično nema priređivanja nikakvog veselja.
Odgovor države na otpor gradjanskoj koncepciji
Država je otišla i korak dalje te brakove koji se ne registruju, koji se sklope samo u crkvi, formalno-pravno ne priznaje. Najčešće to znači mnogo više papira kada su deca u pitanju. Od odredjivanja prezimena, preko dokumentacije neophodne za polazak u školu, do društvene degradacije deteta ako se njegovo prezime razlikuje od prezimena majke ili oca, što je zakonom dopušteno.
Šta je crkveno, a šta gradjansko venčanje ?
Crkveno venčanje je obaveza pred Bogom, a gradjansko venčanje je pravo koje možemo, ali i ne moramo iskoristiti.
Postoji mnogo brakova, naročito na selu, koji nikada ne dožive gradjansku registraciju. Takodje, postoji mnogo brakova, naročito u urbanim sredinama, koji se zaključe i u crkvi i gradjanski se registruju, ali u slučaju razvoda braka, često raskinut bude samo gradjanski brak.
Ovde je bitno napomenuti, da je crkveni razvod braka moguć samo u slučaju dokazane preljube i tada bi onaj ko je izvršio preljubu trebao biti isključen iz crkve.
Šta je gradjansko venčanje u formalno-pravnom smislu ?
Formalno-pravno gledano gradjansko venčanje je ceremonija definisana Zakonom o braku i bračnim odnosima, gde se usmeno, ali i u pisanoj formi, zaključuje brak između ženske i muške osobe. Pod usmenim zaključivanjem braka podrazumeva se izgovaranje reči „DA“, od strane ženskog i muškog budućeg bračnog partnera.
Pisana forma je potpisivanje venčanog lista uz kasnije izdavanje potvrde, od strane matičara, o sklopljenom braku.
Napomenuli bi smo da je zakonom dopuštena mogućnost da neko od potencijalnih bračnih drugova na ceremoniji na pitanje matičara odgovori i sa „NE“, i tada gradjanski brak neće biti sklopljen tj. registrovan.
Mogućnosti u vezi sa prezimenom
U toku gradjanskog venčanja budući bračni drugovi se moraju izjasniti o mogućoj promeni prezimena. Moguće je da zadrže svoja prezimena, da buduća supruga uzme prezime svog budućeg muža (što se najčešće dešava), moguće je da budući suprug uzme prezime svoje buduće supruge (što se vrlo retko dešava), moguće je da buduća supruga pridoda prezime svog budućeg muža svom trenutnom prezimenu, a moguće je da bračni drugovi donesu odluku da zajedno uzmu neko potpuno treće prezime.
Lokacije gde se može obaviti gradjansko venčanje
Zakonom je predvidjena mogućnost da gradjanski brak bude skloljen i van Kuće za venčanje, gde se ceremonija gradjanskog venčanja najčešće odigrava. Gotovo svaka država koja ima zakonom propisanu ovakvu mogućnost, a medju njima i Srbija, iskoristila je da dodatno naplati odlazak matičara.
Danas u Srbiji, ukoliko se gradjansko venčanje ne odigrava u Kući za venčanje, najčešće se odigra u restoranu predvidjenom za veselje i to pre početka. Ako želite dolazak matičara na neko drugo mesto van Kuće za venčanje, to ne mora biti restoran. Imate potpunu slobodu da iskoristite svoju maštu i ostvarite gradjansko venčanje tamo gde vi to želite.
Portal SUPER VENČANJE počeo je sa radom 22.12.2012.
© 2023 Blog Super Venčanje | blog design customization by FVM Studio